Pored fizičke aktivnosti, važno je naučiti kako upravljati stresom i društvenim pritiskom, jer pravilan balans pomaže u prevenciji dijabetesa tipa 2.
Jedna studija, objavljena u Diabetologiji, koristila je podatke od milion i po vojnika na služenju vojnog roka u Švedskoj bez dijabetesa, u periodu od 1969. do 1997. godine, kako bi dokazala ne samo da redovno vežbanje povećava osetljivost na insulin, već i da niska otpornost na stres kod osamnaestogodišnjaka može povećati rizik od dijabetesa tipa 2 u odraslom dobu za čak 50%.
Studiju je koordinirao Casey Crump sa Univerziteta Stanford u Kaliforniji, u saradnji sa švedskim i američkim kolegama. „Otpornost je sposobnost suočavanja i prevazilaženja traumatičnog događaja ili perioda teškoća. Psihosocijalni stres u odraslom dobu povezan je sa povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2, ali do sada nije bilo poznato da li smanjena tolerancija na stres u ranim fazama života može predisponirati za kasniji razvoj dijabetesa tipa 2“, objašnjavaju autori. „Tokom vojnog roka, psiholog je procenjivao sposobnost izdržavanja stresa intervjuom strukturiranom da otkrije spremnost za suočavanje sa psihološkim opterećenjem vojne službe, uključujući i moguće oružane borbe“.
Ukupno 34.008 muškaraca kasnije je razvilo dijabetes tipa 2 i, nakon odgovarajućih statističkih analiza, istraživači su otkrili da niska otpornost na stres povećava rizik od razvoja bolesti čak i nakon korekcije za indeks telesne mase, genetsku predispoziciju za dijabetes i individualne i okolinske socijalno-ekonomske faktore.
Autori pretpostavljaju da su najstresnije osobe takođe sklonije nezdravim navikama kao što su pušenje, nezdrava ishrana i nedostatak fizičke aktivnosti, i baš ove navike mogle bi biti odgovorne za povećani rizik od dijabetesa kod muškaraca sa niskom otpornošću na stres.
